Novogodisnji party maraton :-)

Prije desetak dana u Banja Luci je otvoren Cat club, na donjem spratu diskoteke «Titanijum». Koncepciono i dizajnerski sjajno osmišljen, ovaj klub je mjesto gdje će se, nadam se, u budućnosti okupaljti svi istinski ljubitelji, konzumenti i simpatizeri odlične muzike, opuštenog provoda i zanimljivog svijeta... Za sada u njemu svira «Urban beat», Woodie, ali i neki drugi predstavnici alternativne kulture, uglavnom iz BL i okolnih gradova.
Dva dana prije nove godine dođe vrijeme da i ja poslije višemjesečne pauze isprobam moje nove dancing shoes... U ekipi sastavljenoj od mojih omiljenih partijanerki – go go Nataše i Jelene i Mirjane, a poslije zagrijavanja uz vino crveno, upadosmo u Cat... Mjesto kao da sam ja smišljala... Crveno, malo, akustično, pod zemljom, toplo, svukud mačke i aluzije o mačkama... Za gramofonima Mladen Tomić, ekipa se tek okuplja... Ohrabrene s još malo vina, prisustvom promotera Srđana i Ive, plesali smo... Plesali... Apsolutni hit nam je Umekova stvar «Posing as me», ali i gomila domaćih i stranih producentskih izdanja, uglavnom sa Tomićevog novog, desetog promo miksa...
Narednu noć zaputismo se u Doboj (bez Nataše, ali s Danijelom), s nestrpljenjem iščekujući da čujemo Ivana Komlinovića, čovjeka kojeg lično nisam imala priliku da čujem uživo do sada, a već nekoliko godine priželjkujem. Na ulazu vidimo da je došlo do izmjena i da LaDiDa nije mogla da dođe, a da umjesto nje nastupa hrvatski DJ Zero, Komlinović i Feđa Knajdl... Pa, nema veze. I čuh Ivana. I dopade mi se. Znate li kako izgleda osjećaj kad čujete nešto, i slušate i dalje i mislite kako vam ništa drugo ne bi nimalo prijalo, ni leglo, ni... E, tako biješe. Mada, atmosfera nije bila nešto «pregrijana», a ljudi su već oko četvorke počeli da se razilaze... Poučeni njihovim primjerom i mi se zaputismo na željezničku stanicu... (Mnogo hvala za prevoz mom malom slatkom i preseksi Teslićaninu koji nikako da dođe... ;-))
Prvi put doživjeh i preživjeh detaljan pretres, na parkingu, sa sve rukama na haubi i raširenim nogama... Inspektorke drage, i meni je milo što se onako prisno upoznasmo... Sad sam bar sigurna u moju straight seksualnu orjentaciju... Uf.
I onda, dođe i ta Nova godina. Scenario prilično sličan, ekipa okrnjena za Natašu koja je sebi našla jednu drugu seksi zanimaciju iz... uh, Beograda? (Nato, ne ljuti se, ali ovo ti je zato što nisi došla).
Već malo poslije desetke uletismo u Cat... Odlično raspoložen UB dvojac i gomilica ljudi koji su se zagrijavali... Poslije ponoći i ljubljenja (kakav dobar izgovor da se cmoknete sa svima, a? Što Nova nije svakog weekenda J) klub se napunio, tenzije porastoše, muzika nas ponese, odnese... I tako do šest. Kad smo se zaputile u potragu za burekom. Uh, hvala nebesima što pekare rade, bez obzira na praznike... Super nam je počela Nova. Dobro, svako ima nekog koga nema, a htio bi da mu je blizu, ali u pravom kontekstu i društvu, uz dobru muziku i atmosferu raspoloženje raste, a rodi se i optimizam... Da se sve može riješiti, da će nam Nova godine donijeti malo olakšanja, malo manje prepreka i više lijepih iznenađenja... Pa tako i vama želim.
I za kraj, u maniru pravog radio fanatika, iskoristiću priliku da se zahvalim Jeleni i Mirjani na gostoprimstvu i strpljenju, a svima ostalim na raspoloženju. I već pomenutom Teslićaninu na tome što je, uz sve okolnosti, ipak mislio na mene...
I naravno, srećna vam Nova!