Sven Vath bez greške

Višegodišnje iščekivanje gostovanja Svena Vatha, jednog od najboljih svjetskih DJ-eva, isplatilo se beogradskoj klupskoj publici. Skoro pet hiljada ljudi više od sedam sati se zabavljalo u hali "Expo".

Dok su se posjetioci u obližnjoj Beogradskoj areni lomili po zaštitnoj ogradi, preteći da dolazak velike MTV zvezde Rijane se pretvori u najveći estradni skandal u 2007. godini u Srbiji, "Beck'sperience" žurka je prošla bez ijednog ozbiljnijeg problema. Gordan Paunović i Vlada Janjić, uz pomoć jakog pivskog sponzora, pokazali su da su najbolji organizatori rejvova u Srbiji.

Velika gužva na ulazu, o čemu govori i činjenica da su tapkaroši uspijevali da utope kartu više i za 50 evra, vreo vazduh u hali, izvrstan light-show, nenametljiv, ali inteligentan video i, prije svega, izvrsna muzika čine beogradsko izdanje Cocoon žurki najboljim rejvom u odlazećoj godini, ako ne i u posljednjih nekoliko godina, još od vremena blaženopočivšeg "Urban Experience".

Iako su Zombie Nation i Chris Tietjen pokazali sva svoja zabavljačka umijeća, Sven Vath, deda, čiča, matori, tata i kako ga sve ne čašćavaju beogradski klaberi, opravdao je svoj status zvijezde i institucije elektronske scene.

Sven je kao i uvijek vrlo odmjereno stao za pult, pozdravljao masu na svaki poklič, znajući da ga masa veliča i obožava komunicirao je sa publikom kroz ono što najbolje zna - a to je muzika. Dobro raspoložen, skakao je i mahao za pultom i odlično se zabavljao.

Zanatski savršenom kombinacijom old school techno, electro, minimala, pa čak i progressive house-a koji je daleko od njegovih muzičkih preferenci, Vath je puštajući muziku isključivo sa ploča i ne koristeći bilo kakve efekte pokazao da u muzici jeste odgovor na sva naša pitanja o zabavi i emocijama.

Sven je u više od tri sata dugom setu uspio da upozna Beogradjane sa svoje dvije posljednje "The Sound of The ... Season" kompilacije, koje predstavljaju najozbiljniji vodič kroz soundtrack Ibice, svjetske meke klabinga.

Više srećnih lica na nekoj beogradskoj žurci davno nije vidjeno. Kao i uvijek do sada, masa je bila raznovrsna – za nekoga sve, za svakoga po nešto. Od fancy cica i nabildovanih batica, preko brojne "urbane" gej ekipe, do "običnog svijeta", koji se najbolje zabavljao, te masovnog blaziranog klupskog VIP-a, svi su na kraju ovacijama i podignutih ruku ispratili zvijezdu večeri.

Zadovoljstvo je bilo vidjeti Svena sa po jednom pločom u lijevoj i desnoj ruci kako pred logičan kraj svog impresivnog seta maše publici – koja, iako bi htjela još, maše i ovacijama pozdravlja Oca jedne ideje.

(MONDO - Tekst: Boris Milićević, Foto: Beck'sperience)

Urban Beat Power 3

BANJA LUKA - U petak, 7. decembra čeka nas treći dio Urban Beat Power serijala žurki. Ovaj put, u goste nam dolazi sjajni Slovenac širokim narodnim masama poznat kao DJ Veztax. Uz njega, sviraće i DJ Chiko iz Ljubljane, kao i Inis iz Bihaća. Domaćini su, naravno, Siniša Tamamović i Mladen Tomić iz Urban Beat asocijacije. Žurka počinje u 22 sata, a trajaće do pet sati ujutro, a ulaznica košta šest KM. Žurka se održava u klubu "Music Hall".

Boris Boras aka DJ Borgie: Slušam, puštam i živim tehno!

Rodio se, kaže, u Sarajevu, odmah poslije smrti Maršala Tita. I prirodno je bilo da se klinac, koji se rodio u muzički blistavim osamdesetim godinama prošlog vijeka, i koji je rastao uz Soft Cell, Inner City & Technotronic prepozna u Detroit zvuku već ranih devedesetih. A njemačka minimal i techno scena ga je, kako reče, brutalno inspirisala, i natjerala da sluša, živi i miksuje techno... Ladies and Gentlemen, upoznajte Borisa Borasa, još poznatog kao DJ Borgie, Boris the Blade...

O svojim počecima kaže:

„Afrika Bambaataa me zapravo upoznao sa mojim tada buducim aktivnostima. Vidjevši njegov snimak ranih devesetih, na kom je kombinovao je neke acid house i Detroit elemente sa afričkim ritualnim temama, bio sam impresioniran.

Zapravo, sa mojom aktivacijom unutar UHF talasa je i započela moja interakcija i dijalog sa mašinama kojima sam se služio i koje su me služile svakodnevno.U to doba (1997. godine) i nisam imao priliku sjesti pred neki od softvera, koji su danas svima dostupni. Najviše su se koristile magnetofonske trake na koje sam presnimavao materijal koji je meni bio zanimljiv u to doba (hard, groovy i minimal tech) miksujuci ih na analognoj mikseti na kojoj su

potenciometri bili smrvljeni od starosti. Sjecam se i mukotrpne produkcije za radijske potrebe što danas nikome ne bih preporučio. Mislim pri tome na magnetofon kao mašinu i sve što on nosi. Ali iz današnje perspektive, taj dio života je dao veoma čvrste temelje mojoj percepciji

samog zvuka kao i zvučne slike. Nedugo zatim sam se domogao CD-ova i dan danas sam im vjeran, mada je u to doba pvc bio najkorišćeniji format za didžejing, ono što su danas audio diskovi. Uvijek sam birao i puštao muziku koja je meni inventivna. A kada to uzmete u obzir nemam preduslove da se strikno toj djelatnosti posvetim, što je i logično, jer je BiH tržište veoma malo.

Danas radim uporedo na nekoliko projekata. Kao Borgie uglavnom radim techno. Tu je još i Splendex label na kojem preferiram poprilicno minimalistican zvuk kao i Boris The Blade projekat koji je okrenut ka electru.

O četvrtom projektu The Perverts možete procitati malo nize... Svoju produkciju izdajem za Sarajevski Netlabel "Oscilator" mada se takodje moj rad može naci i na "Home Made Electronica" kao i na "Ouim" etiketama.

O najnovijem projektu „The Perverts“:

„Do pokretanja i realizacije projekta nazvanog „The Perverts“ došlo je, u stvari, sasvim jednostavno. Moj prijatelj Zlijay i ja smo dosli do zaključka da sva produkcija koju smo

dosad radili svako za sebe ima mračni prizvuk, tako da ovim projektom želimo kroz

neku satiričnu stranu ponuditi vesele note sa akcentom na funk, oldschool i trash muziku

iz osamdesetih, a sve upakovano u aranžman današnjice. Trenutno nam je obojici glavna preokupacija završetak albuma. Više o samom projektu saznajte na stranici http://www.myspace.com/thepervertspace, gdje možete i preslušati neke pjesme.

O gostovanjima izvan BiH:

Od gostovanja bih izdvojio nastup na šestom Exitu, gdje sam sa svojim prijateljima Ensarom Zgodićem aka Greg Punkovom i Andrejem Imamovićem aka D-linerom sam imao čast da budem gost Elektrana stejdža. Od klupskih večeri mi se dopalo gostovanje u Zagrebačkom klubu "Fanatik", gdje sam svirao jedne srijede, i prijatno sam se iznenadio odzivom ljudi, klub je bio pun, što je za rezultat imalo „rejvovanje“ do ranih jutarnjih sati...

O BiH sceni:

Trenutno je scena, ako ona uopšte i postoji, u nekoj fazi apstinencije. Partiji se organizuju za uži krug publike i neredovno, kvalitet samih dogadjanja bi morao biti bolji... Saradnja izmedju kolektiva je stihijska i nedovoljna... Mislim da je BIH imala najbolje preduslove da postane broj jedan regiona u domenu elektronske muzike, ali je to nestalo početkom novog mileniuma iz nasih, balkanskih razloga.

S druge strane u BIH egzistiraju i rade strašno talentovani didžejevi i producenti

kao i organizacije čijem radu se ne pridaje toliko pažnje koliko zaslužuju.

I pored svega toga, trudim se da dam doprinos poboljšanju kvaliteta organizirajuci žurke

sa svojim kolegama, a sve pod logom Webzine/Netlabela i radio emisije "Oscilator"

ugošćujući nama zanimljive producente iz bivše Jugoslavije i šire.

Takvo jedno gostovanje se i desilo početkom septembra, kada smo ugostili slovenačkog

Elektro DJ-a i producenta Boltzmanna. Poslije toga, i sam sam nedavno gostovao u kultnom ljubljanskom klubu „K4“, što mi je definitivno najvažniji nastup ove godine, ako uzmete u obzir i prisustvo starog lisca Kristofera Džasta.

Pored Boltzmanna ugostili smo i MKDSL-a, Tristy Nesha, Manasy, Zvuk Broda, Zaroff...

O pjesmi koju će uvijek voljeti i puštati:

Možda „Secret Cinema - Acid Come“, mada je nisam vrtio skoro. Mogao bih!?

O žurkama na kojima ne svira:

Naravno da idem na žurke koliko stignem, kao i svi drugi, mada mi je jedno uvo uvijek okrenuto ka pultu.

O činjenici da je elektronska scena slabo zastupljena u medijima:

Možda urednici tih novina ne žele taj tekst objaviti jer se boje za svoju djecu, ali oni

sigurno ne znaju šta im djeca rade kod kuće, dok oni isti cenzurisu...

Vesna Kerkez

UMEK – One and only!!!

Petak, 2. novembar bio je istorijski dan za sve nas beznadežne zaljubljenike u elektronsku muziku zatočene u zemlji u kojoj su istinski dobri partiji rijetki, a strane zvijezde sve rijedje dolaze... Naime, u petak, 2. novembra u banjalučkom klubu „Music Hall“ nastupio je najtraženiji, najvoljeniji i najočekivaniji Slovenac – DJ Umek. Posredstvom Urban Beat ekipe, kojoj ćemo biti do groba zahvalni, čuli smo i vidjeli čovjeka koji je više od DJ-a, više od zvijezde, više od producenta. Umek je – kult. I, samo da se zna, vrijedilo ga je čekati. Za skoro tri sata koliko je svirao, proživjeli smo sve najbolje partijanerske momente – od zaljubljenosti, euforije, čiste, istinske sreće, do spoznaje zašto volimo muziku, zašto je tako divno plesati, zašto je energija ovdje drugačija, nego bilo gdje drugo... Sarajevski DJ Narcis je imao čast da porazgovara sa Umekom. Evo šta kaže...

- Kada si se odlucio baviti poslom DJ-a i producenta i zasto??

- DJ sam htio biti još od vremena kad sam išao na školske plesove, a da ću se time baviti profesionalno znao sam već sa 17 godina.

- Jesi li se u početku plašio neuspijeha?

- Ne nikad. Uvijek sam imao visoke ciljeve i tačno sam znao šta hoću.

- Kada udjes u studio i počinjes da praviš novu stvar, šta te inspiriše?

- Ja jednostavno sjednem za kompjuter i počnem raditi. Ako već dobijem neku inspiraciju - onda je to vibe koga dobijem u klubovima širom svijeta

Kada i kako je započela tvoja saradnja sa Valentinom Kancijanjiem i Markom Nasticem?

- Valentina sam upoznao u klubu „K4“ davnom 1993. kad smo svirali zajedno. Onda smo postali rezidenti u „Ambasadi Gavioli“ i od tada smo super drugari. Sa Markom smo stupili u kontakt kasnije. Vidjeli smo veliki potencijal u njemu i pomogli smo mu, da se probije u svijjet, potpisali smo ga za naše etikete i – ostalo je istorija.

- U posljednjih par godina zvuk na sceni se jako promijenio... Kako opisuješ tu promjenu i šta je doprinijelo da se energični i driving techno skoro ugasio, a da je minimal preuzeo scenu?

- Mislim da je bilo dosta takve muzike i bilo je vrijeme da se to promijeni. Svježa krv i novi pravci su uvijek dobrodošli.

- Koje su po tvom misljenju najjace države sto se tiče elektronske muzike?

- Pa skoro svugdje je dobro gdje ja sviram - teško je reći koje su najjače. Kao i sve drugo, i to se mijenja.

- Uradio si u zadnje vrijeme par spotova. Da li planiras da svoj rad što više komercijalizujes i da li se jedino na taj nacin moze napraviti veliki uspjeh?

- Pa videospotove sam napravio, jer se mi to činila dobra ideja za stvari koje su bile dobro primljene i kod DJ-eva. Mislim da to nije jedini način ali mislim da video daje neku drugu dimenziju muzici i to mi se svidja.

- Tvoja stvar „Lanicor“ je dozivjela planetarni uspjeh i koliko pamtimo to te je i stavilo na sami vrh techno scene. Kada si je producirao da li si mislio da ce toliko da bude popularna i sta je bila tvoja inspiracija za „Lanicor“?

- „Lanicor“ je velika stvar, a još je veća „Gatex“. Pa mislim da sam napravio to u ista doba. Kad sam te stvari pravio nisam znao, da će biti toliko veliko. Došao je Valentino i rekao: „To će bit hit a ja sam se smijao...“

- Kakvo je tvoje misljenje o DJ-evima koji na partiju uzimaju i po 20 000 evra? Da li smatras da je to ok za nekoga, iako na partiju odsvira los set i ako je publika nije zadovoljna uradjenim poslom tog istog DJ-a?

- Ako DJ skupi puno ljudi koji kupe kartu, mislim da je u redu. Zašto bi samo vlasnici klubova dobili velike pare?

- Planovi za buducnost??

- Pa raditi što više muzike u studiju i svirati što više. Sad sam baš napravio remix za Organized Nature, pripremam novi remix za Renaissance i imam par novih izdanja u planu...