Kad bi postojala nekakva techno religija, on bi bio vrhovni bog. The Man. Najvoljeniji, najtraženiji. Da, riječ je o Chrisu Liebingu, čovjeku koji nije samo DJ, producent, nego neiscrpan izvor sreće i zadovoljstva za sve muzičke fanatike, pohlepne, gladne i željne zvuka, beata, lomljavine... I, da, kao što znate, eto nam ga u Sarajevo 21. marta. Vikend prije toga sviraće pred našom beogradskom sabraćom. Tim povodom, osmislila sam kratki brifing, a raspričali smo se, bogami naširoko, o slavi, muzici, hrani...
- Nismo te imali priliku gledati nekoliko godina kod nas, pa kaži, šta se promijenilo za to vrijeme? Je li čist, ubitačan techno po kome te znamo prerastao u nešto drugo? Šta da očekujemo i kakva su tvoja očekivanja od ponovnog dolaska u BiH i Srbiju?
- Ma i ja sam strašno srećan zbog dolaska, jer ima dosta vremena kako nisam bio na toj strani svijeta... Šta se promijenilo? Promijenio sam donji veš, stan, a bogami i studio. Ono što je isto je da i dalje jako volim da sviram i još uvijek dajem sve od sebe da natjeram ljude da plešu i da se sjajno zabave, a da pri tome ne razmišljaju mnogo o tome koja traka ide u tom momentu... A šta očekujem... Ljude otvorenog duha, spremne da prihvate i nešto drugačije, a ne samo one koji misle da je brzi techno jedini dobar techno... Zato, budite openminded i prepustite se muzici! To je ono čemu se nadam od vaše publike i ono što očekujem. Ipak, do sada sam imao sjajna iskustva, pa sam veoma pozitivan u očekivanjima i siguran da ćemo se sjajno provesti, svi zajedno.
- Po čemu pamtiš bosansku publiku?
- Kao što rekoh, sjećam vas se kao presrećne ekipe koja voli, ma zaista uživa u svim pravcima techna, sjećam se veoma groovy ljudi koji zaista vole plesati i slijede muziku...
- Od samog početka tvoje karijere, prvih svirki u malim klubovima, prešao si dug put i postao superstar, najtraženiji i najvoljeniji u Evropi, a bogami i u svijetu... Danas, kad razmisliš o tome, da li bi promijenio nešto? Neki nastup, ploču, bilo šta?
- Da budem iskren, baš ništa ne bih uradio drugačije. Oduvijek sam radio ono što želim i volim i mislim da je to najbolja stvar koja može da vam se desi, jer drugačije bih zaista bio nesrećan. Ako se jednog dana probudim i shvatim da više ne radim ovaj posao sa ogromnim zadovoljstvom, prestaću da ga radim. Ali, ja i dan danas zaista VOLIM svoj posao. Muziku. Nevjerovatna je sreća što je tako i zaista sam zahvalan zbog toga.
- Koju ploču ili stvar si najčešće puštao prošle godine? I imaš li neki stari evergreen vinil koji stalno nosiš sa sobom?
- Au, puštao sam zaista mnogo dobrih stvari... Evo mojih pet favorita iz 2007.
1. Luca Baldini – Hermann der Rammler (Radio Slave Remix) (Hell Yeah)
2. Stop The Revolution (Dubfire Remix) – Meat Katie, D. Ramirez – (LOT 49)
3. My Black Sheep – Len Faki (Podium)
4. Up – Perc, Fractal – (Kompakt)
5. Ribcage – Dubfire – (SCI + TEC Digital Audio)
A evergreen mi je svakako Massive Attack i Ufinished Sympathy.
- Koliko uopšte imaš ploča?
- Nemam pojma... Mnogo... Oko 15 ili 20 hiljada, možda i više! Ono što sigurno znam je da se uskoro moram seliti i da ću pri tome imati mnooogo posla...
- U bližoj budućnosti, kako misliš da će se muzika razvijati? Šta je sljedeće, šta dolazi poslije minimala?
- Dok se god muzika elektronski producira i ima 4/4 Bassdrum, ja je zovem techno, i to joj je osnovni žanr. I muzika, kao i sve ostalo raste i razvija se, ima svoje prirodne cikluse. Ono što danas zovemo minimal, zvali smo house, tech-house ili acid prije 15 godina, samo ne tako razvijen...
- Osvojio si nekoliko zaista vrijednih nagrada za svoj rad, ali sigurna sam da si pri tome bio i uskraćen za ponešto. Šta je to i šta ti je satisfakcija s druge strane?
- Ma mislim da i nisam žrtvovao mnogo toga... Sigurno da nisam mogao da budem na rođendanima većine članova porodice, kao ni na bilo kojoj privatnoj žurci posljednjih godina, ali mi to i ne pada baš teško... Umjesto toga, ja idem na žurke na kojima mi se u stvari dopada muzika! (smijeh)
- Mora da je sjajno obilaziti svijet na način na koji ti to radiš... Gdje si se najbolje proveo? U kojoj zemlji ti je publika naj, naj?
- Naravno da je sjajno letjeti okolo... Postoje mjesta u kojima sam svirao, a nisam baš bio nešto preoduševljen prije žurke... medjutim, ispalo je tako da sam baš na takvim mjestima imao najbolje nastupe. Generalno, jako volim fanki mjesta poput Tokija ili Njujorka, ali i Berlin ili Krakow znaju biti jednako zabavni, ako ne i više! Isto tako i veoma mali gradovi, gdje je elektronska scena tek u povoju.
Svirao sam u klubovima svih vrsta i veličina, ali skoro nikad ne pripremam muziku unaprijed, biram impulsivno... jer, set može biti drugačiji ako puštate istu muziku na različitim mjestima.
Najbolje žurke su bile tamo gdje je muzička oprema najbolja i klub dobar, akustičan. Kao i tamo gdje su ljudi raspoloženi i otvoreni. Gužva, masa je najvažnija... A Gomila raspoloženih ljudi na bilo kom mjestu može biti sjajna!
Umoriš li se nekad od tih ljudi, muzike...?
- Pa, trenutno sam u fazi pravljenja novog albuma u saradnji sa Speedy J-om. Zajedno radimo na njemu, i već smo počeli... Ove godine, kad uhvatim vremena, poradiću na samostalnom albumu... Ima već mnogo vremena od posljednjeg...
No comments:
Post a Comment