Friday, July 15, 2005

Summer time...



Prezivjela sam cetiri dana neprestanog skakanja, zive uzivancije i odslusala gomislu odlicne muzike... Zvanicne izvjestaje svi znaju, ali one pozadinske stvarcice cu tek da sredim i prozvacem, kad se naspavam vec jednom... Uglavnom, 7. jula, poslije devet sati klackanja u nekom totalnom krsu od busa, jedne moguce nesrece i dvije puknute gume stigli smo u Novi Sad... Savrsen mali stan u kome smo ostali narednih pet dana bio je jedina dobra vijest. Koleginica koja je podigla akreditacije jako se zurila, pa je moju ostavila negdje na Gradilistu, a ja nisam mogla da pronadjem tu osobu kod koje je bila, pa sam "Apokalipticu" i "Underworld" odslusala sa Dunavskog keja, s druge strane tvrdjave... Niko tuzniji od mene. I niko nema boljeg druga.

Moj Mija, koji je imao kartu, ostao je samnom napolju i odvlacio mi misli. Kao da je to bilo moguce, ali cijenim. Drugog dana pronadjem moju presious karticu i uletimo na tvrdjavu vec oko 9 sati, sto je relativno rano za nekog ko planira da ostane do kraja svih svirki... Konacno vidjela Coxa. Opet slusala Kanzyania. Marka Nastica. Upoznala jednog sjajnog Crnogorca, koji me je s vremena na vrijeme vadio iz blata da ne potonem. Al' smo pokisli tu noc... Ali nema veze. Ne da nam nije smetalo, nego je kisa napravila nezapamcen light show. Jedinstvena mentalna slika. E, o ovome cu da pricam djeci i unucicima. Nadam se da ce oni biti napola Crnogorci :) Narednih dana smo odslusali sve u Areni, plus "Killa kella" i Fetboy Slima. Sto taj covjek uziva u onome sto radi... Bilo mi doslo da placem od srece. Mnoogo ljudi. Ni vise narkomana ni vecih boraca protiv droge na jednom mjestu...

Novi Sad je super, osim sto telefonsku govornicu morate lupom traziti, na hranu se ceka decenijama, a taxi se jako dugo trazi. Ali je zato extra jeftin. I tako... U ponedjeljak uvece sam se pozdravila s tvrdjavom, Crnogorcem (smrc, smrc) i u klimavom busu otklimala u Banja Luku. Niko tuzniji od mene... Neko mi je ukrao torbicu s CD-ovima... Bilo je strasno tesko vratiti se svakodnevici... Jos sanjam Barsu i "Exit" i gdje god sam bila. Bas me ne treba nigdje pustiti da idem...

No comments: