Putesestvije u Doboj, povodom zurke u diskoteci "Dzungla" zapoceli smo na banjaluckoj zeljeznickoj stanici... Voz k'o voz, svi smo kao u fazonu divljeg zapada, a unutra guzva... Posto smo isli coporativno (u par manjih grupa po petoro), prazan kupe je ostao pusti san. Ipak, uspjeli smo se uvaliti u drustvance s jednom gospodjom, njenom kcerkom i jos nekim momkom, koji je obecao doci na party, a nije. Bez problema i zastoja, doklizili smo do Doboja, i poslije kraceg zadrzavanja u kaficu "Corner" (sex on the beach 2 km!!!), odlazimo u Jungle... Karte prodaje jedna neljubazna teta... Mada, nije joj zamjeriti, malo je licila na Alisu medju svim onim ljudima, koji nikako nisu stalna klijentela ovog mjesta. Poslije tete, rutinske provjere dzepova i stvari, ulazimo. A na zidu, plakati i najave... ovim redom: Sinan Sakic. Marko Nastic. Sasa Matic. Mile Kitic...
- E, moj Markane, lijepo drustvance imas - smijemo se.
Bilo je negdje oko 23.20 kad smo dosli, klub je tek pocinjao da se puni... Sjajno mjesto, veliko. Po mojoj slobodnoj procjeni, kapaciteta od jedno dve 'iljade ljudi. Sa sve bilijarima, dva velika sanka, odlicnim okruglim podijumom i mnogo malih loza okolo. Za dekovima G. Eddie, a kasnije i Fedja Knajdl (obojica, ako se ne varam iz Zenice), pustaju neki mix retro i trenutno aktuelnih stvari... Tech-house... Umrdavamo se lagano i cekamo Marka. Bacim pogled gore, a ono gomila nekih prikljucaka oko gramofona i ispred samog DJ-a...
Negdje oko pola 1 ide "Sweet dreams", svjetla se pale i Nastic preuzima mjesto za gramofonima... "K'o raketa", pa "Grad bogova", uz "Square" i gomilu jos nekih stvari koje nisam prepoznala. Tri sata sjajnog, cistog techna, s beskrajno mnogo neobicnih semplova, "geemicka", nekih efekata koje ste mogli samo cuti ili naslutiti ako se jako potrudite... Razorno, jako, tesko... Imali smo ludu srecu sto smo stajali blizu zvucnika, gdje je bilo najjace gruvanje. Medjutim, na samom podijumu ozvucenje nije bilo bas najbolje, pa je taj dio (gdje je trebalo da ima najvise ljudi) bio malkice... nedovoljno zivahan. Mene da se pita, ja bih ono sto sam tada cula organizovala u nekoj velikoj koncertnoj dvorani, da ljudi sjede, slusaju, prate, uzivaju i uce. Daleko je odmakao Markan. I uzasno smo ponosni na njega. Moram da pomenem i Natasu, plesacicu iz Banja Luke, koja sjajno izgleda, sjajno plese i na nju smo extra ponosni :)
Malo smo se zezali, kao: "Nasa je ljepsa", poredeci Tasu (u bijelom), sa "crvenom" plesacicom s druge strane, korpulentnom Dobojlijkom Oljom s vidljivim viskom... masnih jedinica. Manjkom samopouzdanja. Viskom zelje za pokazivanjem. Manjkom seksipila i poznavanja plesa. Ali, momci se nisu zalili :)
Mladen Tomic (Urban Beat) je na red dosao oko pola 4 i svirao do pola 6. Veselo, plesno, bijesno, funky i tako osvjezavajuce... I onda, do 6 sati nas je "cimao" Sasa, mladi DJ iz Doboja, cije vrijeme, kazu, tek dolazi.
Pekara, voz, kafa, soba i 18 sati spavanja (u komadu) su kratak size onog poslije. Preostaje mi samo da se zahvalim organizatoru Senaidu za sve, Slavenu iz Beograda za materijal, a Slavenu iz Doboja za prevoz i druzenje. I vas da obavijestim da u istoj organizaciji, u januaru mjesecu, u Doboju gostuje Linda Stepnickova aka LaDiDa, i da vas podsjetim na zurku ovog petka ovdje kod nas - Preach, Urban Beat crew i jos jedan gost iz Hrvatske DJ D-Fuse.
No comments:
Post a Comment